Kraljevsko povrće, riznica zdravlja, hrana, lijek i afrodizijak... epiteti su kojima obožavatelji širom svijeta opisuju svoju opčinjenost šparogama, a od pamtivijeka je smatraju simbolom buđenja života i prirode. Šparoga (lat. Asparagus) se ubraja u najstarije samonikle kulture Mediterana, o čijoj ljekovitosti postoje tisućljetni zapisi. Za njezino snažno detoksikacijsko djelovanje zaslužna je aminokiselina asparagin, koja potiče čišćenje organizma od toksina nakupljenih tijekom zime i jačanje imunološkog sustava.
 
U ostatku svijeta šparoge se uglavnom uzgajaju, dok u hrvatskoj kuhinji istinska naklonost pripada onoj divljoj, šumskoj, okusom intenzivnije aromatike i gorčine, te navodno bogatijom mineralima i vitaminima, zbog čega se preporučuje kao sastavni dio zdravog proljetnog jelovnika.
 
Šparoge, odnosno šparuge, kako ih ovdje nazivaju, dio su pučke tradicije, gdje se s njima živi jedno godišnje doba, u potrazi po strmim i teško pristupačnim padinama. Iako raste diljem Hrvatske, sezona joj je najduža upravo na sjevernom Jadranu, gdje je obilježje kvarnerske gastronomije, posebice u vrijeme Uskrsa, kao najava nadolazećeg života i povratka u vanjski svijet. Ta kršćanska ikonografija najviše dolazi do izražaja u gastronomskoj povezanosti šparoga i jaja – u fritajama – uvriježenom načinu pripremanja te biljke u ovim krajevima. Izvrsno se nadopunjuje i s plodovima mora, posebice sa slatkoćom kvarnerskog škampa i ovčjom skutom, tvoreći prirodnu simbiozu Kvarnera na pijatu!