Rijetko je voće o kojem postoji toliko legendi kao o smokvi, a u Bibliji je najviše spominjana od svih biljaka. Ovo rajsko voće, latinskog naziva Ficus carica, spada u najstarije kultivirane voćke, a uz maslinu i vinovu lozu najzastupljenija je biljka na Mediteranu. Ona je potvrda ekološki zdravog okruženja, jer samo u takvome uspijeva, otporna je na vremenske neprilike i odlikuje se prirodnim svojstvima za visoku i redovitu rodnost, pa je u narodu smatrana simbolom plodnosti i obilja.
 
Smokva je vrlo cijenjena u pučkoj medicini zbog ljekovitosti, te u prehrani, jer je niskokalorična i hranjiva, a osim cijelog ploda jestivi su i njezini listovi. Mnogima je svježa smokva vrhunac užitka, iako i njezina sušena inačica ima svojih draži, a osim poslasticama daje punoću okusa i slanim jelima. Od nje se proizvodi i rakija, uz koju se u primorskim krajevima poslužuje posebno cijenjen smokvenjak – pogačica od sušenih smokava s dodatkom orašastih plodova, rakije i ljekovitog, aromatičnog bilja.