Prema legendi, prvu je srdelu pojeo grčki bog Dioniz, ponudivši joj vječni život ako more zamijeni vinom u njegovu peharu, no ona ga je odbila rekavši: More je moj dom, a ja pripadam ribarima i primorskom puku na svim obalama, otocima i lukama, te mi je dužnost tažiti glad riba i ljudi! I tako bi.
 
Srdela je miljenica ribara, nazivaju je kraljicom mora, jer othranila je mnoge generacije. Namirnice ne moraju biti skupe da bi bile zdrave, to potvrđuje upravo skromna plava riba, poput prečesto podcijenjene srdele, kao navodno masne ribe, iako je riječ uglavnom o nezasićenim masnim kiselinama (najpoznatije su omega-3), neophodnima za održavanje zdravlja, jer ih ljudski organizam ne može sam stvoriti, a riba iz otvorenog mora ima ih više od one iz uzgajališta.
 
Srdela (lat. Sardina pilchardus) spada u skupinu sitne plave morske ribe iz obitelji haringi. Najveća su lovišta srdele zapadno Sredozemlje i naš Jadran, gdje je glavna ribolovna kultura. Može se loviti tijekom cijele godine, noću kada nema mjeseca, no navodno su najkvalitetnije svibanjske i lipanjske, posebice za soljenje. U tradicionalnim jelovnicima srdela je bila neizostavna, iako uvijek na glasu kao sirotinjska hrana, cijenili su je i bogati sladokusci, ali onu slanu, koja se dodavala jelima umjesto soli.